annye_____46

Pustili su ju da pojede,odpava a zatim su ju odveli u bolnicu za odvikavanje od droge.Ostavili su ju tamo tjedan dana i već se polako osijećala bolje.
Imala je samo četrnaest godina a život joj je otišao u propast.Svi frendovi su se razbježali,svi su nestali kao da nikada nisu ni postojali,svi osim Gorana.nakon tri tjedna vratila se kući ,na jedno vrijeme a zatim će opet morati natrag.Roditelji su mislili da je donekle prisebna i da je donekle došla k sebi.Odšetala je u obližnji park i i dalje nije shavćala što je to u njezinoj glavi.Imala je osiječaj da ju nitko ne razumije,shvatila je da je izgubila prijatelje ,a roditeljima nije htjela stvarati probleme i otežavati život. Došla je do željezničkog mosta,sjela na najvišu ogradu i gledala dolje.U tih pola sata što je sjedila,shvatila je koliko je ubiti ona mlada,vidjela je da je nju društvo upropastilo,a ne ona sama.Gledala je tu mutnu vodu koja je tekla ,i htjela je da i nju odnese zajedno sa tim suhim lišćem ali....ali sjetila se ostalih,ostalih mladih koji će i dalje kao i ona pasti pod utjecaj društva.Tada joj je proradio kliker i rekla je samoj sebi,neći,neću sebi dopustiti da me droga uzme,jednom sam pala pod nečiji utjecaj a od sada ću se boriti za dobro,borit ću se za to da svatko pobijedi ono loše i da okrene novu stranicu u svom životu.Suze su joj kapale u mutnu vodu ,ali pobjedila je i to samu sebe.
Vratila se doma,nazvala Gorana,i otišla s njim na kavu ,shvatila je da je on jedini bio uz nju,uz njezine roditelje,a tada je vidjela da život pruža problem i bol i daje malo prijatelja koji ostaju zauvijek.Vidjela je da samo roditelji saju ruku u vatru za svoje dijete ,za ono što vole.Kadkad ih je teško shavtiti i misliš da bi bilo najbolje maknut se od njih ali nije tako.I Mia je to probala pa je shavtila kako roditelji ipak imaju razumijevanja.

Za koji dan i zadnji nastavak...pusa i pozdrav svima....