petak, 19.12.2008.

DJETINJSTVO JE DOSADNO, SVI ŽURE ODRASTI, A POTOM BI PONOVNO ŽELJELI BITI DJECA

Djetinjstvo je vrijeme kada bi svi trebali odrastati u jednom miru i ljepoti tih godina.Nažalost,mnogi su odrasli u nasilju,suzama i tuzi,skriveni iza nekog mračnog kreveta ili velikog drvenog ormara.
Kad bi čuli kako se vrata otvaraju,zadrhtali bi od straha misleći kako dolazi osoba koja im nanosi bol.
Mnogi se nisu protiv toga znali boriti,a niti su mogli.Mnogi nisu imali podršku i roditelja, i zbog toga su morali sami otići u svijet i naći pravi put.
Mnogi su živjeli u siromaštvu i bijedi,znajući da nemaju za čokoladu,jedna sam od tih,kada vam roditelji zbrajaju kovanice od 10 lipa kako bih skupili za kruh. Tada je potrebno da čovjek shvati kako krenuti dalje,moji roditelji su išli unatoč tome što je netko u njih upirao prstom i smijao mu se,nije ih bilo sram raditi,i danas su postigli sve,pružili su sve što su mogli ,te danas ne znaju što znači nešto ne imati,ali zato znaju što znači život i boriti se za nešto. Bitna je volja za životom,i to je samo jedan dokaz da svatko može ako se potrudi .
Danas i sama uživam u svemu što mi život pruži,imam ono što želim i sretna sam,jer sam vidjela što znači siromaštvo ali i bogatstvo.
Za mene je bogatstvo danas nešto drugo,zdravlje i sloboda.
Za mene je bogatsvo prijatelj.
Za mene je bogatvo ljubav,ako me cijeni i poštuje.
Za mene je novac jedan papir kojim možeš kupiti sve potrebno za život,ali ne možeš kupiti sreću i vlastiti mir !


- Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva –
- Od svog porijekla i djetinjstva ne može se lako pobijeći



</span></p>
 <!-- Tekst posta -->
			
</td>
</tr>
</table>

<div class=


13:11 | Komentari (21) | Print | ^ |