utorak, 10.03.2009.

LJUDI ŽIVE KAO DA NIKADA NEĆE UMRIJETI, A ONDA UMIRU KAO DA NIKADA NISU ŽIVJELI ...

Ljudi žive za sebe,mnogi ne misle na druge,i ne zapitaju se što sutra nosi,a nitko od nas ne zna što nas sutra čeka.
Smatram da iz dana u dan moramo osobama kraj nas dokazivati što nam znače i shvatiti značenje riječi volim te.
Možda sutra ne postoji,svaka sekunda je bitna.
Mnogi se boje smrti,a ja ?
Iskreno,ne bojim se..ne bojim se ničega jer smatram da kad taj dan i dođe da odlazim na još lijepše mjesto gdje ćemo se svi opet sastati i možda bit puno sretniji.

"Kad umrem, prekinuće se jedna srebrna nit s nanizanim glatkim biserima koji će se rasuti po zemlji i otkotrljati, kući, svojim majkama školjkama na dnu mora. Tko će zaroniti za mojim biserima kada mene više ne bude? Tko će znati da su bili moji? Tko će znati da je cijeli svijet nekada visio oko mog vrata?"

Tko će misliti na nas kada dođe kraj? Tko će i dalje biti vjeran prijatelj,tko će položiti ružu i reći hvala ti.....
Kada čovjek izgubi nešto što mu toliko vrijedi,onda tek shvati koliko je svaka sekunda važna,koliko ti je ta osoba važna i koliko znači nečiji osmijeh....
Učinite svaki dan kao da je posljednji,nazovite sada osobe koje volite i recite im koliko vam znače,jer sutra je jedan novi dan ali dan koji može promjeniti naš život u sekundi ....


"Ništa nije umrijeti, strašno je ne živjeti. "

Image Hosted by ImageShack.us



23:34 | Komentari (24) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.